KIŠA PROLJETNA

Gledam guste oblake rodnoga neba

Sivo je i tmurno, a i munja hitra sijeva

Vjetar piri, kiša osvježava, tako i treba

Pod nastrešnicom sjedim, dok mi duša pjeva

Promatram kišu, kako se kosi i pada

Vrabac maći raspjevani, društvo mi pravi

Miris zelene trave, vjetar brdima raznosi

Dok se na Sani, prave mali razigrani talasi

Vite jele više ognjišta, šumovito razgovaraju

Šarov se komšijski čuje, kako veselo laje i reži

Potok u kanjonu malom tiho bruji i huči

''Oblaku sivi i tmurni... Bježi,bježi!''

Proljetni je pljusak, zemlja je vode žedna

Željan sam i ja kiše rodnoga kraja

Brda plavog, šume guste i polja medna

Al', više volim, da me obasja, sunce zavičaja