DRUŽINI KRAJIŠKOG KUTKA

Sjećam se priča, spominjana je iz Dolinića Mara

120. godina živjela, o Lici i Krajini pjesme pjevala

Imam ođe jednog druga, rodom iz Stupara

Dubovičko to je dijete, k'o cura sijeno sadijevala

I iz Buševića, se ođe nalazi, jedan drug moj

Znamo ga svi, krajiška ga pjesma prati, i tamburica

Rodom je od stare i čestite familije, sav je svoj

Oj prijatelju naš, pronosiš ime Svjetlica

Znate li ljudi đe su Lušci Palanka, Dobrnja i Krnja Jela

Milo moje, korijene vuče iz tih slavnih krajeva

Oj izdanku Grabića čuvenih, vita moja jelo

Doćeš uskoro u Krajinu, da obnovimo sijelo i prelo

Imamo i druga preko velike bare, duboke i plave

Veli nam svima da je pod Kozarom rođena

Čekamo te ođe, da nam dođeš sa jatom sivih 'tića

Da se ogledaš u Sani, oj djevojko iz Grbića

Sa Grmečkih šumovitih proplanaka i strana

Đe se još 'vavje kleptanje kosa čuje

Iz Obradovića je, velikog srca, nema mana

Iz Krnjeuše nam ojkačom zna da doputuje

Sa Tromeđe kamenite, čita se često, riječ pisana

Oj brate naš napaćeni, vjetrovi ti pozdrave nose

O svemu nam ti zboriš, svaka ti je misaona

Peulje tvoje, i Grahovo, s' tobom se ponose

Ima nas još ođe, sa raznih krajiških strana

Ćulibrka, Škorića, Cvijića, Brdara, Vejnovića,Stanara

Dođu nama i sa Korduna braća, i sa Banije slavne

I iz kraja mojih korijena, iz Like, l'jepe srpske dike

A, ja... Ja ću i dalje da pjevam o ulicama Novog Grada

O Kozari i Grmeču, o l'jepoticama našim, Uni i Sani

Pjevaću i o Dolinićima, i o Svodni, pa i ođe đe sam sada

Krajinom su mi ispunjeni, i duge noći, i pusti dani