IDE JESEN

Ide jesen žuta, kuca nam na vrata

Krajina mila, pušta još jednoga brata

Kraj ognjišta i vjetar prohuja, prođe

Čas mog polaska, na kućni prag mi dođe

Prate me, mile, moje kestenjaste oči

Pogled suzu krije, moje najmilije

Moram, na dalek' put poći

Oko Nikoljdana, ijope' ću doći

Kada pahulje Krajinu zabijele

A, sa ognjišta dim se u vis' vine

Ognjištu i dragoj, evo mene

Da nas želja zajednička mine

Zatvaram oči, i vidim kako vatra tinja

Dok se sunce, iza oblaka siva krije

Osjetim toplinu duše, kako tiho rominja

Najl'jepšim osmijehom, srce, milinom umije