ŽEĐ POVRATKA

Prašnjavim putem koračam polako

Vraća me selu đedovina rode -

Ljetno mi sunce gnijezdi se u tragu!

Još malo, i biću na pragu

Da poljubim vrata i zidove svete

Kuće što me materinski čeka...

O, kako sam žedan vode s' našeg vrela

Mojih ljudi, sijela i prela...

Razum vapi smisla i radosti

Ođe se duša od men' ne razdvaja

Gospodnja ljubav ođe sve nas spaja

Čovjeka, 'ticu i domaćeg vuka -

Ođe smo pod dugom naših slavoluka

Sjedim pod suncem na kamenu bijelom

Njegova me toplina cijeli i grije

Još rukom dječjom milujem cvijetak

Što prkoseć' žegi, povio se nije

U duši čovjekovoj zavičaj je cijeli

Na čast svakom ko gođ tako veli!

Krajino mila, ljepoto nad ljepotama

Đe gođ svijetom sin ti hodio

Kozari, Grmeču, Uni i Sani...

Vazda se vrać'o - Tebe pohodio