SAMO, PJESMA

Reći ću vam nekoliko stvari

Kako se to nekada zbilo

Krajiški su to običaji stari

Krajišniku va'je bilo milo

Oj djevojko, dragaj dušo moja

Oj djevojko, milo janje moje

Oj djevojko,oj!

Cure drage dični dvori

Grabića je ona roda

Iz Dobrnje, na Manjači gori

Lijepa je k'o bistra voda

Oj djevojko, dragaj dušo moja

Oj djevojko, milo janje moje

Oj djevojko,oj!

I o deliji, bješe on i bećar i lola

Sa ponositih Dolinića brda

Mnogi vele, stara bečka škola

Starinom, sa ličkog kamena tvrda

Oj djevojko, dragaj dušo moja

Oj djevojko, milo janje moje

Oj djevojko,oj!

Sretoše se na najljepšem ušću

Nasred starog Novog Grada

Otad prođe tri godine dana

Kako bi onda - tako je i sada!

Oj djevojko, dragaj dušo moja

Oj djevojko, milo janje moje

Oj djevojko,oj!

Velim vam družino moja mila

Krajina ima svojih čari i čuda

Čekaju te neznani putevi tvoji

Ima još u Krajini dosta l'jepih vila

Oj djevojko, dragaj dušo moja

Oj djevojko, milo janje moje

Oj djevojko,oj!