ZVONA MANASTIRSKA

Zvone zvona manastirska

Pokraj 'ladne vode Unca

Između bijelih strmih stijena

Zorom ranom, u osvit sunca

Šalje Rmanj gordi, pozdrave velike

Preko Osječenice i Grmeča, zelen' gore

Zdravi naša sela, dična i ponosna

Sva naša krajiška ognjišta, ponosite dvore

Stiže pozdrav i od naše l'jepotice

Tamo, đe je Kočić Petar, učio prva slova

Manastira drevnog, naše Gomionice

Zvone zvona, sa bistre vode Gomjenice

Odgovara seja, pod obroncima Kozare gore

Tamo đe je nekad đakon Avakum bio

Zazvonilo je zvono, manastira Moštanice

Širom Krajine, glas pravoslavni se pronio

Zvonite zvona manastirska

Na sve četiri srpske strane

Nek' se Svetosavlja našeg, glasi čuju

Na Kosmetu je drvo, u Krajini su grane