SELO PRUSCI

Na padinama, obraslim gajevima, ima jedno malo selo

Okružuje ga mjesta, koliko je prsta na ruci

Svodna, Devetaci, Grabašnica, Petkovac i Lješljani

To vam je ljudi, sele veselo, a, zovu se Prusci

Nekada se ođe, ojkača naša drevna čula

Pjevali su, kršni momci i l'jepe djevojke

Kraj kuća malih, roda junačkoga soja

''Oj đevojko, dragaj dušo moja, milo janje moje''

Pastirevska se šuma, navila sa jedne strane

A, sa druge, voda lješljanska zemlju tare

Izvirući iz dubokih izvora, novljanskoga kraja

Ođe, vam je ljudi, k'o nasred zemaljskoga raja

I, ja ga često, sa svođanskih brda pozdravim

Osmijehom velikim, duše vesele i pogledom mojim

Prođem rode, Desnice, Garače, Bogune, sve do Grabašnice

Oj pastirevske šume guste, moje mile setrice

Nek' nam, selo Prusci, žive u miru i blagostanju

Ojkače, naše drevne, neka brdima odjekuju

Pridružit će im se, i svođanska brda moja

Pa nek' do Kozare i Grmeča, igrom vjetra, putuju