OD MENE... NEKOME

Duge kose, raspletene ima

A, vitkoga je stasa

Vedrinom neviđenom zrači

Najl'jepši su zvuci, njenoga glasa

Oči boje kestena, u ranu jesen

Osmijeh je ona, moj najdraži

I preko dana, i u ljetnoj noći

Uskoro ću, prema njenim dvorima poći

L'jepoticu moju, vodim pokraj Sane vode

Da bude kruna, na životnome putu mome

Sretne da provodimo, zajedničke dane

Zagrljeni da se budimo, u osvit zore

Kada je zagrlim i vinem prema nebu

A, smijeh njen odzvanja brdima plavim

Od sreće, kada joj oči zasijaju

Osjećam se ispunjen, dar života slavim

Do kasno u noć, sjedimo pod zvjezdanim nebom

Zagrljeni, pod budnim okom mjeseca

Kose njene mrsim, dok je u mome naručju

Vjetar iz šume pirne, a srce njeno, srce moje dodirne