O KRAJIŠKOJ NOŠNJI

Na glavi je kapa, ona naša, ličanka

Nosi se, i izvezena košulja bijela

Svako je selo, svojom bojom krasi

To je nošnja, našije' krajiških sela

Na nogama, opanci stari

A, lape vunene do koljena

Neđe bijele, a, neđe šarene

Oj, krajiška pjesmo voljena

Za pojasom, tkanica ručno rađena

Toke zlatne, junačka prsa krasila

Oruđa, nerijetko puta vađena

Na tavanu kuća, sačuvana i nađena

O Krajišniče, srpsko slavno ime

Sa obe obale Une i Plješevice gore

Imaš se rode, ponositi i dičiti čime

Nek' se tvoje djelo, u nezaborav vine